Job 20

1A Sofar Namaćanin odgovori i reče: 2Zato me misli moje nagone da odgovorim, i zato hitim. 3Čuo sam ukor koji me sramoti, ali će duh iz razuma mojega odgovoriti za me.

4Ne znaš li da je tako otkako je vijeka, od kako je postavljen čovjek na zemlji. 5Da je slava bezbožnijeh za malo i radost licemjerova za čas?

6Da bi mu visina doprla do neba, i glava se njegova dotakla oblaka, 7Nestaće ga zasvagda kao kala njegova; i koji ga vidješe reći će: kuda se djede?

8Kao san odletjeće, i neće se naći, i iščeznuće kao noćna utvara. 9Oko koje ga je gledalo neće više, niti će ga više vidjeti mjesto njegovo.

10Sinovi njegovi umiljavaće se siromasima i ruke će njegove vraćati što je oteo. 11Kosti će njegove biti pune grijeha mladosti njegove, i oni će ležati s njim u prahu.

12Ako mu je i slatka u ustima zloća i krije je pod jezikom svojim, 13Čuva je i ne pušta je, nego je zadržava u grlu svom, 14Ipak će se jelo njegovo pretvoriti u crijevima njegovijem, postaće u njemu jed aspidin.

15Blago što je proždro izbljuvaće, iz trbuha njegova istjeraće ga Bog. 16Jed će aspidin sisati, ubiće ga jezik gujinji.

17Neće vidjeti potoka ni rijeka kojima teče med i maslo. 18Vratiće muku, a neće je pojesti; prema blagu biće promjena, i neće se radovati. 19Jer je tlačio i ostavljao uboge, kuće je otimao i nije zidao.

20Jer nije nigda osjetio mira u trbuhu svom, ni što mu je najmilije neće sačuvati. 21Ništa mu neće ostati od hrane njegove. Zato ne može dobro njegovo trajati. 22Kad se ispuni izobilje njegovo, tada će biti u nevolji; sve ruke nevoljnijeh udariće na nj.

23Kad bi napunio trbuh svoj, poslaće na nj Bog jarost gnjeva svojega, i pustiće je kao dažd na njega i na jelo njegovo. 24Kad stane bježati od oružja gvozdenoga, prostrijeliće ga luk mjedeni. 25Strijela puštena proći će kroz tijelo njegovo, i svijetlo gvožđe izaći će iz žuči njegove; kad pođe, obuzeće ga strahote.

26Sve će tame biti sakrivene u tajnim mjestima njegovijem; proždrijeće ga oganj neraspiren, i ko ostane u šatoru njegovu zlo će mu biti. 27Otkriće nebesa bezakonje njegovo, i zemlja će ustati na nj.

28Otići će ljetina doma njegova, rastočiće se u dan gnjeva njegova. To je dio od Boga čovjeku bezbožnomu i našljedstvo od Boga za besjedu njegovu.

29